Mornarička knjižnica

Mornarička knjižnica (Marine-Bibliothek), kasnije nazvana Carska i kraljevska Mornarička knjižnica (K. u. k. Marine-Bibliothek), osnovana je pri vrhovnom zapovjedništvu austrijske Ratne mornarice u Veneciji 1802. godine, na poticaj ministra mornarice i rata, nadvojvode Karla. Njegovu poklonu (14 znanstvenih djela u 20 svezaka) pridružili su se časnici Ratne mornarice ustupanjem dijela svojih plaća za potrebe knjižnice, a kasnije je država preuzela njezino financiranje. Od samoga osnutka to je bila znanstvena i stručna knjižnica namijenjena potrebama mornarice, njezino središnje sabiralište knjiga i periodike s područja pomorstva. U ratu protiv Francuske 1805. godine Austrija je izgubila Veneciju, a s njom i ovu knjižnicu, ali je vraćanjem Venecije u posjed Austrije 1814. tamo zatečen i dio fonda knjižnice. Ona je bila predana u Mornarički koledž (Collegio di Marina), koji je kasnije nazvan Koledž mornaričkih kadeta.

U ratu za ujedinjenje Italije 1848. godine austrijska je vojska bila prisiljena povući se iz Venecije, a s njome i pitomci koledža koji su ostali vjerni Caru. Oni su smješteni u novi koledž u Trstu koji je 1851. godine pretvoren u Mornaričku akademiju. Godine 1850. u Trst je iz Venecije preseljen vjerojatno cijeli fond Mornaričke knjižnice. U to vrijeme dolazi do izražaja njezina funkcija središnje knjižnice austrijske Ratne mornarice koja prikuplja djela s područja pomorskih znanosti, znanosti primijenjenih u pomorstvu i djela općeobrazovnog sadržaja. Godine 1854. novo utemeljena Mornarička zvjezdarnica u Trstu preuzela je dio fonda ove knjižnice, a 1857. zvjezdarnica je razdvojena od Mornaričke akademije, koja je preseljena u Rijeku. Na poticaj zapovjednika mornarice, nadvojvode Ferdinanda Maximillijana, 1860. godine osnovan je Hidrografski zavod (Hydrographische Anstalt) u Trstu, u koji je uključena i Mornarička knjižnica.

Na zahtjev zapovjednika mornarice, Maksimilijana, te nadvojvode Ferdinanda, šezdesetih godina 19. stoljeća Pula se izgrađuje kao glavna ratna luka austrijske Ratne mornarice. Godine 1863. u njoj je osnovana Spremišna podružnica (Filial-Depot) tršćanskoga Hidrografskog zavoda. U sklopu plana preseljenja pojedinih dijelova tog zavoda u Pulu, 1865. preseljen je u pulsku Spremišnu podružnicu najveći dio Mornaričke knjižnice. Godine 1866. raspušten je Hidrografski zavod u Trstu i u Pulu su, zajedno s ostatkom ove knjižnice, preseljeni i preostali njegovi dijelovi. Na osnovi novog organizacijskog ustroja Hidrografskog spremišta u Puli 1867., Mornarička knjižnica postala je njegov odjel.

U skladu s planom zapovjednika mornarice viceadmirala Wilhelma von Tegetthoffa za reorganizaciju austro-ugarske Ratne mornarice, godine 1869. u Puli je osnovan Hidrografski zavod (Hydrographische Amt), u koji je kao zaseban odjel bila uključena i Mornarička knjižnica. Godine 1871. objavljeno je prvo izdanje njezina kataloga. Knjižnica je 1892. preseljena u zgradu Mornaričko-tehničkog odbora u Puli, koji je osnovan 1885. kao savjetodavno tijelo Mornaričkog odsjeka (pri Ministarstvu rata u Beču) za pitanja brodogradnje, strojarstva, topništva, tehnologije, hidrografije i navigacije.

U to vrijeme, među novijim publikacijama nabavljanim za Mornaričku knjižnicu primjetan je porast djela s područja tehničkih znanosti i struka, a 1900. godine knjižnica je i organizacijski odvojena od Hidrografskog zavoda i priključena Mornaričko-tehničkom odboru. Od kraja 19. stoljeća njezin je naziv Knjižnica c. i kr. Mornarice (K. u. k. Marine-Bibliothek). Od 1905. do 1908. objavljeno je drugo, prošireno izdanje njezina kataloga (u tri sveska).

Raspadom Austro-Ugarskoga carstva 1918. godine, kratko vrijeme (31. 10. - 5. 11. 1918.) ovu je knjižnicu zajedno s cjelokupnom flotom preuzelo Nacionalno vijeće Slovenaca, Hrvata i Srba iz Zagreba. No, ubrzo Pulu zaposjeda talijanska vojska, koja je preuzela ovu knjižnicu. U to je vrijeme dio fonda odnijet u Italiju. Mornarička knjižnica uključena je u Knjižnicu vojnog pomorskog zapovjedništva (Biblioteca del Comando Militare Marittimo) u Puli kao jedna od dviju njezinih zbirki, tzv. zbirka B. Te dvije zbirke bile su objedinjene 1925. godine, s ukupnim fondom od 50.000 svezaka.

Nakon kapitulacije Italije 1943. godine, Pulu je zaposjela njemačka vojska (Wehrmacht), koja je 1944. odvezla vlakom cijeli fond Mornaričke knjižnice u dvorce Eisgrub i Feldsberg (na području današnje Češke). Odatle je 1950. godine vraćena u Beč i smještena u Ratnom arhivu.

Od 1949. godine traju dugogodišnji bezuspješni pokušaji od strane diplomacije bivše SFRJ da se ova knjižnica restitucijom vrati u Pulu; konačno, 1975. godine, veći dio sačuvanog fonda Mornaričke knjižnice (oko 20.000 svezaka) "kao znak dobre volje" Republike Austrije vraćen je u Pulu, gdje je dodijeljen Naučnoj biblioteci (danas Sveučilišnoj knjižnici). Manji dio fonda (oko 11.000) ostao je u Knjižnici Austrijskog državnog arhiva u Beču.

Nakon provedene revizije, 1992. godine zbirka Sveučilišne knjižnice u Puli Mornarička knjižnica (K. u. k. Marine-Bibliothek) registrirana je kao spomenik kulture Republike Hrvatske. Godine 1996. Ministarstvo obrane Republike Hrvatske odobrilo je korištenje jednog dijela prostora u Domu hrvatskih branitelja (bivši Marine-Kasino) u Puli za njezin smještaj. Krajem te godine ona je preseljena i 1997. ponovno je otvorena za javnost.

Link na sveučilišnu knjižnicu u Puli - Mornarička knjižnica: http://www.escape.hr/skpu/index.php?odjeli_mornaricka